Reč osnivača

Lazar Ristovski
/osnivač i direktor festivala/

Pre šest godina naš Dom kulture je izgoreo i Festival je osnovan kako bismo pomogli da se sazida novi Dom za mnogobrojne ljubitelje kulture iz našeg kraj. Danas možemo da kažemo da smo uspeli u tome. Dom je pod krovom i pitanje je dana kada ćemo upriličiti svečano otvaranje. Smatram to našim velikim uspehom i velikim poklonom za buduće naraštaje. Uskoro počinje šesti po redu Ravno Selo Film Festival, koji će okupiti mlade stvaraoce iz cele Srbije, okruženja i raznih krajeva sveta i još jednom pokazati koliko su mladi ljudi kreativni i hrabri da rade ono što vole. Naš festival je postao prepoznatljiv po originalnim programima, dobrom druženju i dobroj energiji, koju stvaraju kako autori tako i gledaoci festival koji dolaze u hiljadama na naše projekcije, jer misija festivala u fokusu ima film u njegovom najširem smislu: od amaterskog, preko srednjoškolskog do profesionalnog filma i uključenja svih generacija lokalne sredine u festival, ne samo kao publike nego i kao aktivnih učesnika – objašnjava Ristovski i poziva sve ljubitelje filmskih festivala da pogledaju ove godine filmove RSFF najmlađih autora-amatera, zatim studenata filmskih škola i najzad prve filmove profesionalnih reditelja.

Domovi kulture moraju postati mesta okupljanja mladih ljudi gde će oni ispoljavati svoju kreativnu energiju. Na taj način će se sigurno smanjiti i stepen agresije i nezadovoljstva, koji vlada kod mlađih generacija, a koji su počeli da eskaliraju na najcrnji mogući način ostavljajući traume na celo društvo.

“Festivali su mesto susreta i učenja. Gledajući filmove koji se takmiče mi stvaramo kritičko mišljenje, upoznajemo na jedan drugi način čak i one filmove koje smo možda već gledali jer ih stavljamo u određen okvir koji nas zapravo paradoksalno, iako tražimo koji je najbolji, oslobađa kompeticije, već u nama stvara osećaj jednog jedinstva gde svi učimo jedni od drugih, gde je i loš film lekcija. Gde se osećamo da smo deo jedne zajednice kojoj je uvek zadatak da stvara, da pokuša da stvara umetnost. Na festivalima sam gledala najdivnije filmove koji su mi stvorili ukus (koji je izuzetno bitna stvar i za publiku i za glumce i za autore) i koje nikad ne bih videla u bioskopima.”

Miona Marković
/lice u fokusu/

Miona Marković
/lice u fokusu/

“Festivali su mesto susreta i učenja. Gledajući filmove koji se takmiče mi stvaramo kritičko mišljenje, upoznajemo na jedan drugi način čak i one filmove koje smo možda već gledali jer ih stavljamo u određen okvir koji nas zapravo paradoksalno, iako tražimo koji je najbolji, oslobađa kompeticije, već u nama stvara osećaj jednog jedinstva gde svi učimo jedni od drugih, gde je i loš film lekcija. Gde se osećamo da smo deo jedne zajednice kojoj je uvek zadatak da stvara, da pokuša da stvara umetnost. Na festivalima sam gledala najdivnije filmove koji su mi stvorili ukus (koji je izuzetno bitna stvar i za publiku i za glumce i za autore) i koje nikad ne bih videla u bioskopima.”

Marko Čkonjević
/umenički direktor/

Mnogo je festivala kod nas, ali retki imaju misiju.

Misija je ono što odvaja život od životarenja, što postojanju daje svrhu i radu značaj.

Ove godine naš festival, ispunjava svoju misiju, Dom Kulture, se gardi, ali odgovornost da se podrže mladost i talenat ostaje trajno! To se nedvosmisleno vidi iz ideje da podrži debitante u svom glavnom programu i uvođenjem nove selekcije kratkog dokumentarnog filma, kontinuiranom radu sa mladima kroz najrazličitije radionice i predavanja. Učimo ih da je film kolektivna umetnost u kojoj se neguje posebnost i individualnost. Uče oni od nas, ali i mi od njih.

Ovo je festival koji je shvatio da su mladi stasali za život i da ne žive oni u našem, već mi u njihovom svetu. U svetu u kom se živi globalno i u kom su granice ponajviše birokratska smetnja. Ravnoselski festival ne mari za granice…mari za mlade ljude koji se zajedno sa nama staraju, kakav ćemo svet da im ostavimo u nasleđe.

Dobrodošli u Ravno Selo na naš mali, ali veliki festival!

Sa svakom godinom Ravno Selo Film Festival dodaje neku novu dimenziju svom multidisciplinarnom pristupu, koji jednaku pažnju poklanja eksperimentalnom, amaterskom, studentskom, dokumentarnom ali i vrhunskom profesionalnom igranom filmu.

Jedan od nosećih programa, selekcija dugometražnog igranog filma, takođe iz godine u godinu proširuje horizonte, kako kvantitetom tako i kvalitetom.

Šesti festival prikazaće za 4 dana rekordnih 10 filmova od kojih su čak 4 domaće premijere.

Selekcija, kao i svake godine, predstavlja balans između najkvalitetnijih stranih filmova, među kojima su ovog puta i neki od najnagrađivanijih filmova godine, kao i domaćih i regionalnih filmova, među kojima su i neki koje će ravnoselska publika imati čast da vidi prva u Srbiji.

To se pre svega odnosi na debtitantski film renomiranog montažera Petra Jakonića „Koma“, koji govori o jednoj od najvećih trauma ovog društva na vrlo neobičan, gotovo intimistički način; kao i drugi film prošlogodišnjeg miljenika publike, talentovanog Nikole Končarevića (Jenga), koji svojim novim ostvarenjem „Manja“ proširuje područje interesovanja baveći se nekim vrlo aktuelnim temama, kao što su vršnjačko nasilje i tinejdžerska depresija, dok u naslovnoj ulozi ponovo briljira mlada Nevena Nerandžić.

Ovoj grupi premijernih filmova treba dodati i hrvatski film „Punim plućima“, debitantski film afirmisanog direktora fotografije Radislava Jovanova Gonza, kao i  „Badem i Morski konjic“, zajednički debi slavnog direktora fotografije Toma Šterna i mladog glumca i scenariste Kelina Džonsa.

Za animaciju publike biće zaduženi najgledaniji film u bioskopima „Indigo kristal“, debitantsko crno-belo ostvarenje Luke Mihailovića na otvaranju festivala, kao i „Trag divljači“ debi Nenada Pavlovića, najbolji srpski film protekle godine na zatvaranju.

„Tiha devojčica“ Kolma Berda i „Posle sunca“ Šarlote Vels, dva su višestruko nagrađivana filma, prikazana na velikom broju festivala tokom 202. i 2023. dok je „Plavi Kaftan“ Marijam Tuzani prvi matrokanski film na ravnoselskom festivalu.

Najzad ali ne i poslednji „Ovuda će proći put“ Nine Ognajnović, briljantni debi ovenčan nagradom na Slemdensu u Americi, zaokružiće šesti festival kao treći film na festivalu žene-reditelja čime se i mi pridružujemo ovom sve primetnijem trendu u svetskom filmu.

Dragan Jeličić
/selektor/

Dragan Jeličić
/selektor/

Sa svakom godinom Ravno Selo Film Festival dodaje neku novu dimenziju svom multidisciplinarnom pristupu, koji jednaku pažnju poklanja eksperimentalnom, amaterskom, studentskom, dokumentarnom ali i vrhunskom profesionalnom igranom filmu.

Jedan od nosećih programa, selekcija dugometražnog igranog filma, takođe iz godine u godinu proširuje horizonte, kako kvantitetom tako i kvalitetom.

Šesti festival prikazaće za 4 dana rekordnih 10 filmova od kojih su čak 4 domaće premijere.

Selekcija, kao i svake godine, predstavlja balans između najkvalitetnijih stranih filmova, među kojima su ovog puta i neki od najnagrađivanijih filmova godine, kao i domaćih i regionalnih filmova, među kojima su i neki koje će ravnoselska publika imati čast da vidi prva u Srbiji.

To se pre svega odnosi na debtitantski film renomiranog montažera Petra Jakonića „Koma“, koji govori o jednoj od najvećih trauma ovog društva na vrlo neobičan, gotovo intimistički način; kao i drugi film prošlogodišnjeg miljenika publike, talentovanog Nikole Končarevića (Jenga), koji svojim novim ostvarenjem „Manja“ proširuje područje interesovanja baveći se nekim vrlo aktuelnim temama, kao što su vršnjačko nasilje i tinejdžerska depresija, dok u naslovnoj ulozi ponovo briljira mlada Nevena Nerandžić.

Ovoj grupi premijernih filmova treba dodati i hrvatski film „Punim plućima“, debitantski film afirmisanog direktora fotografije Radislava Jovanova Gonza, kao i  „Badem i Morski konjic“, zajednički debi slavnog direktora fotografije Toma Šterna i mladog glumca i scenariste Kelina Džonsa.

Za animaciju publike biće zaduženi najgledaniji film u bioskopima „Indigo kristal“, debitantsko crno-belo ostvarenje Luke Mihailovića na otvaranju festivala, kao i „Trag divljači“ debi Nenada Pavlovića, najbolji srpski film protekle godine na zatvaranju.

„Tiha devojčica“ Kolma Berda i „Posle sunca“ Šarlote Vels, dva su višestruko nagrađivana filma, prikazana na velikom broju festivala tokom 202. i 2023. dok je „Plavi Kaftan“ Marijam Tuzani prvi matrokanski film na ravnoselskom festivalu.

Najzad ali ne i poslednji „Ovuda će proći put“ Nine Ognajnović, briljantni debi ovenčan nagradom na Slemdensu u Americi, zaokružiće šesti festival kao treći film na festivalu žene-reditelja čime se i mi pridružujemo ovom sve primetnijem trendu u svetskom filmu.

Igor Toholj
/selektor/

Bez obzira na evidentnu mladost autora filmova u ovoj selekciji, zrelost i hrabrost u odabiru teme, stila i ideje je ono što je određuje. Sa druge stane, u ovim filmovima je veoma prisutno individualno/kolektivno sećanje i sazrevanje kao motiv.

Predstavićemo kratke dokumentarce koji koriste potpuno različita izražajna sredstva, od introspektivnog dnevnika, hronike, filma-eseja, dokumentarnog portreta.
U ovom malom isečku iz veoma plodne produkcije kratkog dokumentarnog filma, pojavljuju se intrigantni filmovi debitanata, od kojih su neki već imali svetski festivalski uspeh sa svojim filmovima. Dokumentarac koji otvara ovogodišnju selekciju, kineskog reditelja Shuli Huanga, koji je u Američkoj produkciji snimio neobičan esej na Super 8 traci u kome preispituje svoje sazrevanje i odnos sa majkom, 2022 prikazan je na nedelji filmske kritike filmskog festivala u Kanu, IDFA kao i Hot Docs festivalu u Torontu. Još jedan film, koji sa gorepomenutim deli jednu vrstu stilizovanog audiovizuelne ispovesti i refleksije sopstvenog seksualnog sazrevanja je i nagradjeni Moj crveni film, Nenada Pržulja,nastao u poslednjoj generaciji polaznika Ateljea Varan.